Spolno prenosive bolesti
Mikoplazma i ureaplazma
Mikoplazme i ureaplazme čest su nalaz u ginekološkim brisevima, ali njihova prisutnost ne znači uvijek bolest. Ključno je razlikovati bezopasnu kolonizaciju od infekcije koja zahtijeva liječenje, osobito u trudnoći, kod neplodnosti, kroničnih tegoba ili sumnje na uzlaznu infekciju.
Što su mikoplazme i ureaplazme
Mikoplazme i ureaplazme posebna su skupina mikroorganizama bez stanične stijenke. Zbog toga se razlikuju od uobičajenih bakterija, mogu mijenjati oblik i nisu osjetljive na antibiotike koji djeluju na staničnu stijenku, poput penicilina i cefalosporina.
U ginekološkoj praksi najčešće se spominju Mycoplasma hominis, Mycoplasma genitalium, Ureaplasma urealyticum i Ureaplasma parvum. Njihova prisutnost u genitalnom traktu vrlo je česta i u mnogih žena ne uzrokuje nikakve simptome.
Zato pozitivan nalaz u brisu treba uvijek tumačiti u kontekstu: postoje li tegobe, postoji li upala, planira li se trudnoća, je li žena trudna, postoji li neplodnost, raniji prijevremeni porod ili sumnja na uzlaznu infekciju.
Ključna klinička poruka
Prisutnost ureaplazme ili mikoplazme u brisu ne znači automatski infekciju. U velikom broju slučajeva riječ je o kolonizaciji koja ne zahtijeva liječenje. Liječi se pacijentica i njezina klinička slika, a ne samo laboratorijski nalaz.
Kolonizacija ili infekcija
Kolonizacija znači da je mikroorganizam prisutan, ali ne uzrokuje upalu ni simptome. Infekcija podrazumijeva da mikroorganizam sudjeluje u nastanku bolesti, primjerice cervicitisa, uretritisa, endometritisa, zdjelične upalne bolesti ili komplikacija u trudnoći.
Ova razlika posebno je važna jer nepotrebno liječenje može narušiti vaginalni mikrobiom, smanjiti broj zaštitnih laktobacila i povećati sklonost drugim infekcijama ili recidivima.
Nisu sve mikoplazme i ureaplazme iste
Mycoplasma genitalium ima veću kliničku važnost kao spolno prenosivi uzročnik cervicitisa, uretritisa i mogućih uzlaznih infekcija. Za razliku od nje, Mycoplasma hominis i ureaplazme često se nalaze kao dio kolonizacije genitalnog trakta.
Upravo zato terapijski pristup nije jednak za sve nalaze. Kod Mycoplasma genitalium važna je ciljano vođena terapija i razmišljanje o rezistenciji, dok se kod ureaplazmi i Mycoplasma hominis odluka o liječenju donosi opreznije i individualno.
Kada mogu postati klinički važne
Mikoplazme i ureaplazme postaju važnije kada se povezuju sa simptomima, upalom ili komplikacijama. To se osobito odnosi na situacije kada se infekcija iz donjeg genitalnog trakta širi prema maternici, jajovodima, plodovim ovojima ili novorođenčetu.
Često se nalaze zajedno s bakterijskom vaginozom ili drugim poremećajima vaginalne flore, pa mogu djelovati kao kofaktori, a ne uvijek kao jedini uzročnici bolesti.
Mogući simptomi
Simptomi nisu specifični i mogu nalikovati drugim genitalnim infekcijama. U mnogih žena simptomi potpuno izostaju.
- pojačan vaginalni iscjedak
- nelagoda u rodnici ili području vrata maternice
- peckanje pri mokrenju
- bol pri spolnom odnosu
- bolovi u donjem dijelu trbuha
- nepravilna ili kontaktna krvarenja
- ponavljane upalne tegobe bez jasnog uzroka
Kliničke manifestacije i komplikacije
Kolonizacija bez bolesti
Najčešći nalaz. Mikroorganizmi su prisutni u genitalnom traktu, ali ne uzrokuju upalu, simptome ni potrebu za terapijom.
Cervicitis i uretritis
Kod simptomatskih žena mogu biti povezani s iscjetkom, peckanjem, bolnošću ili znakovima upale vrata maternice i mokraćne cijevi.
Zdjelična upalna bolest
U uzlaznoj infekciji mogu sudjelovati u upali maternice i jajovoda, osobito ako postoje i drugi uzročnici ili poremećena vaginalna flora.
Trudnoća i perinatologija
U trudnoći se ureaplazme povezuju s upalom plodovih ovoja, prijevremenim porodom i neonatalnim komplikacijama, osobito u nedonoščadi.
Dijagnostika
Dijagnoza se najčešće postavlja mikrobiološkim ili molekularnim testiranjem obriska cerviksa, rodnice ili uretre. PCR metode imaju visoku osjetljivost i omogućuju razlikovanje pojedinih vrsta mikroorganizama.
- PCR test na mikoplazme i ureaplazme
- mikrobiološka kultura prema indikaciji
- procjena vaginalne flore i bakterijske vaginoze
- testiranje na druge spolno prenosive infekcije prema kliničkoj slici
Testiranje se najčešće razmatra kod žena s kroničnim ili ponavljajućim tegobama, cervicitisom, neplodnošću, ponavljanim gubicima trudnoće, prijevremenim porodom u anamnezi ili simptomima koji upućuju na uzlaznu infekciju.
Kada nalaz ne treba liječiti
Kod žene bez simptoma, bez znakova upale, bez trudnoće ili planiranja trudnoće, pozitivan nalaz ureaplazme ili Mycoplasma hominis često ne zahtijeva terapiju. U takvim situacijama važnije je procijeniti vaginalnu floru, prisutnost bakterijske vaginoze i eventualne druge uzroke tegoba.
Liječenje
Liječenje se provodi samo kada postoji klinička indikacija. Terapija ovisi o vrsti mikroorganizma, simptomima, trudnoći, lokalizaciji infekcije, nalazu partnera i mogućnosti reinfekcije.
Kod dokazane infekcije koriste se antibiotici koji djeluju na mikroorganizme bez stanične stijenke, najčešće tetraciklini, makrolidi ili drugi lijekovi prema nalazu i smjernicama. U trudnoći se tetraciklini izbjegavaju, a izbor terapije mora biti posebno oprezan.
Partner se ne liječi automatski u svakoj situaciji, ali njegova procjena ima smisla kod jasne spolno prenosive infekcije, simptoma, reinfekcije ili ponavljanih tegoba.
Mikoplazma i ureaplazma u trudnoći
U trudnoći nalaz mikoplazme ili ureaplazme ima veću kliničku težinu nego izvan trudnoće. Ipak, ni tada pozitivan nalaz ne znači automatski bolest. Odluka o liječenju ovisi o simptomima, opstetričkoj anamnezi, riziku prijevremenog poroda, nalazu cerviksa i ukupnoj procjeni trudnoće.
Posebnu pažnju zahtijevaju žene s ranijim prijevremenim porodom, prijevremenim prsnućem ovoja, ponavljanim gubicima trudnoće ili znakovima infekcije.
Komplementarni pristup i obnova vaginalne flore
Održavanje ravnoteže vaginalne flore i imunološkog sustava ima važnu potpornu ulogu, osobito nakon antibiotika ili kod žena s ponavljanim tegobama.
- obnova laktobacilne flore prema preporuci liječnika
- izbjegavanje agresivne intimne higijene i vaginalnih ispiranja
- zdrava prehrana i potpora crijevnom mikrobiomu
- smanjenje stresa i jačanje opće otpornosti
Ovi pristupi ne zamjenjuju antibiotsku terapiju kada je ona potrebna, ali mogu pomoći u stabilizaciji vaginalnog ekosustava.
Povezane teme
Ova stranica je središnji hub za mikoplazmu i ureaplazmu te povezuje ginekološke, terapijske, trudničke i neonatalne aspekte ove teme.
Liječenje mikoplazme i ureaplazme
Kada je terapija potrebna, a kada pozitivan nalaz predstavlja samo kolonizaciju bez kliničke bolesti.
Mikoplazma i ureaplazma u trudnoći
Što znači pozitivan nalaz u trudnoći, kada se liječi i kako se procjenjuje rizik prijevremenog poroda.
Ureaplazma i prijevremeni porođaj
Povezanost ureaplazme s upalom plodovih ovoja, prijevremenim prsnućem ovoja i prijevremenim porodom.
Mikoplazme i ureaplazme kod nedonoščadi
Neonatalni aspekt infekcije, uključujući sustavni upalni odgovor i rizik bronhopulmonalne displazije.
Cervikalni brisevi
Dijagnostička obrada cervikalnih infekcija, uključujući molekularne testove na mikoplazme i ureaplazme.
Spolno prenosive bolesti
Širi kontekst genitalnih infekcija, načina prijenosa, zaštite i očuvanja reproduktivnog zdravlja.
Imate nalaz ureaplazme ili mikoplazme?
Najvažnije je procijeniti radi li se o kolonizaciji ili infekciji te postoji li stvarna potreba za liječenjem.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O potrebi za testiranjem i liječenjem odlučuje se na temelju simptoma, kliničkog nalaza, trudnoće, planiranja trudnoće i mikrobiološke potvrde.
