Trudnoća / Mrtvorođenje

Antifosfolipidna protutijela i rizik mrtvorođenja

Povišene vrijednosti antifosfolipidnih protutijela povezane su s približno trostruko većim rizikom intrauterine smrti ploda.

Antifosfolipidna protutijela povezana su s poremećajem zgrušavanja krvi i opstetričkim komplikacijama, uključujući smrt ploda u trudnoći, zastoj rasta fetusa, preeklampsiju i poremećaj funkcije posteljice.

Što pokazuje istraživanje

U velikoj populacijskoj studiji uspoređene su žene s intrauterinom smrti ploda i žene koje su rodile živo dijete.

Ispitivanje je uključilo 582 trudnoće završene mrtvorođenjem i 1547 trudnoća završenih porodom živog djeteta.

Koja su protutijela bila povezana s rizikom

Povišene vrijednosti IgG antikardiolipinskih protutijela i IgG anti-beta2-glikoprotein-I protutijela bile su značajno češće u žena s mrtvorođenjem.

Rizik mrtvorođenja bio je približno tri puta veći kod povišenih vrijednosti ovih protutijela.

Pozitivan nalaz nije isto što i dijagnoza

Pozitivan test na antifosfolipidna protutijela ne znači automatski antifosfolipidni sindrom. Nalaz treba tumačiti u kliničkom kontekstu i potvrditi ponovljenim testiranjem.

Kada treba razmotriti testiranje

Mrtvorođenje

Osobito kada uzrok smrti ploda nije jasan.

Tromboza

Ranija venska ili arterijska tromboza važan je signal za obradu.

Placentalne komplikacije

Zastoj rasta, preeklampsija ili poremećaj funkcije posteljice.

Ponavljani gubitci

Osobito kod neobjašnjenih ponavljanih pobačaja.

Zašto je interpretacija važna

U dijelu žena može se naći jedno pozitivno protutijelo bez jasnih kliničkih znakova antifosfolipidnog sindroma.

Zbog toga je važno isključiti druge moguće uzroke mrtvorođenja, uključujući fetalne anomalije, genetske uzroke, infekcije i druge opstetričke komplikacije.

Što nakon pozitivnog nalaza

Ako su antifosfolipidna protutijela pozitivna, testiranje treba ponoviti nakon nekoliko tjedana kako bi se potvrdila perzistencija nalaza.

Žene s potvrđenim antifosfolipidnim sindromom mogu imati korist od antikoagulantne terapije u sljedećoj trudnoći, uz individualni plan liječenja i nadzor.