Infekcije u trudnoći – što se testira
Testiranje na infekcije važan je dio prenatalne skrbi. Cilj je pravodobno otkriti infekcije koje mogu utjecati na zdravlje trudnice, tijek trudnoće, razvoj djeteta ili plan poroda te prema nalazu odrediti liječenje, dodatno praćenje ili preventivne mjere.
Ova tema pripada cjelini Laboratorijske pretrage u trudnoći, unutar područja Prenatalna skrb u trudnoći. Povezana je s temama analize urina, briseva u trudnoći, laboratorijskih pretraga po tromjesečjima i individualiziranog plana praćenja trudnoće.
Zašto se u trudnoći testira na infekcije
U trudnoći se određene infekcije testiraju zato što mogu utjecati na majku, posteljicu, plodovu vodu, rast i razvoj djeteta ili tijek poroda. Neke infekcije mogu proći bez jasnih simptoma, ali ipak imati kliničko značenje u trudnoći.
Cilj testiranja nije izazvati zabrinutost, nego pravodobno otkriti stanja koja se mogu liječiti, pratiti ili prevenirati. Kada se infekcija prepozna na vrijeme, moguće je prilagoditi terapiju, način praćenja trudnoće ili mjere tijekom poroda.
Infekcijski nalazi uvijek se tumače u kontekstu simptoma, gestacijske dobi, ranijih nalaza, cijepljenja, mogućeg kontakta s infekcijom i individualnog rizika trudnice.
Važno je razlikovati probir i ciljano testiranje
Neke infekcije testiraju se rutinski u sklopu početne prenatalne obrade, dok se druge provjeravaju samo prema indikaciji: ako postoje simptomi, rizični kontakt, prethodni nalaz, komplikacije u trudnoći ili posebna anamneza.
Zato opseg testiranja nije jednak za svaku trudnicu. Liječnik određuje koje su pretrage potrebne prema dobi trudnoće, kliničkoj slici, ranijim bolestima, nalazima i mogućim rizicima za majku ili dijete.
Najvažnije skupine infekcijskih testova
Krvni testovi
Serološki nalazi mogu pokazati raniju infekciju, aktualnu infekciju ili imunosni status trudnice.
Urin i urinokultura
Pomažu otkriti infekcije mokraćnog sustava, uključujući one koje mogu biti bez simptoma.
Brisevi
Cervikalni, vaginalni i drugi brisevi rade se prema simptomima, nalazima i gestacijskoj dobi.
GBS obrisak
U kasnoj trudnoći provjerava se kolonizacija beta-hemolitičkim streptokokom skupine B.
Infekcijski status na početku trudnoće
Na početku trudnoće liječnik procjenjuje koje infekcijske nalaze treba učiniti. Uobičajeno se provjeravaju infekcije koje mogu imati značenje za trudnoću, porod ili novorođenče.
Pretrage mogu uključivati hepatitis B, hepatitis C, HIV, sifilis, rubeolu, toksoplazmozu i druge nalaze prema procjeni liječnika, lokalnim preporukama i individualnom riziku trudnice.
Hepatitis B, hepatitis C i HIV
Testiranje na hepatitis B, hepatitis C i HIV važno je jer pravodobno otkrivanje infekcije omogućuje planiranje liječenja, praćenja i mjera kojima se smanjuje rizik prijenosa infekcije na dijete.
Ako je nalaz pozitivan, trudnica se dodatno obrađuje i prati u suradnji s odgovarajućim specijalistima. Plan poroda, dojenje i neonatalna skrb prilagođavaju se nalazu i preporukama liječnika.
Sifilis u trudnoći
Sifilis je infekcija koja se može prenijeti na fetus i zato je testiranje u trudnoći važno. Pravodobno otkrivanje omogućuje učinkovito liječenje i smanjuje rizik komplikacija.
Nalaz se tumači prema vrsti testa, prethodnom liječenju i kliničkoj slici, a pozitivan nalaz zahtijeva dodatnu procjenu i terapiju prema preporuci liječnika.
Rubeola
Serološki nalaz rubeole pokazuje ima li trudnica imunitet stečen ranijom infekcijom ili cijepljenjem. Ako postoji uredan imunitet, rizik primarne infekcije u trudnoći je vrlo nizak.
Ako trudnica nema imunitet, važne su preventivne mjere i izbjegavanje kontakta s osobama koje imaju sumnju na rubeolu. Cijepljenje protiv rubeole ne provodi se tijekom trudnoće, nego se planira prije trudnoće ili nakon poroda, prema preporuci liječnika.
Toksoplazmoza
Toksoplazmoza se procjenjuje serološkim nalazima IgG i IgM protutijela. Pozitivan IgG uz negativan IgM najčešće upućuje na ranije preboljelu infekciju, dok negativni nalazi znače da nema serološkog dokaza ranijeg kontakta.
Ako se sumnja na svježu infekciju, potrebna je dodatna obrada i pažljivo tumačenje nalaza. Kod žena bez imuniteta važne su preventivne mjere u prehrani i higijeni.
Urin i urinokultura
Infekcije mokraćnog sustava česte su u trudnoći. Mogu se otkriti analizom urina, a urinokultura omogućuje dokazivanje bakterija i odabir odgovarajućeg antibiotika ako je liječenje potrebno.
Neke urinarne infekcije mogu biti bez simptoma, a neliječene mogu povećati rizik komplikacija. Zato se nalaz urina u trudnoći redovito prati, osobito ako postoje leukociti, nitriti, bakterije ili simptomi infekcije.
Kada se preporučuje urinokultura
Urinokultura se preporučuje ako postoje simptomi mokraćne infekcije, ponavljane infekcije, odstupanja u nalazu urina ili ranija komplikacija povezana s infekcijom. Može se učiniti i u sklopu početne obrade prema procjeni liječnika.
Cervikalni i vaginalni brisevi
Cervikalni i vaginalni brisevi ne rade se u jednakom opsegu kod svake trudnice. Preporučuju se ako postoje pojačan iscjedak, neugodan miris, pečenje, bol, krvarenje, sumnja na spolno prenosivu infekciju ili ranije komplikacije u trudnoći.
Ako prije trudnoće nisu učinjeni mikrobiološki brisevi, liječnik može preporučiti obradu u ranoj trudnoći ili između 12. i 16. tjedna, osobito ako postoje rizični čimbenici.
Klamidija, gonoreja i druge spolno prenosive infekcije
Testiranje na spolno prenosive infekcije provodi se prema riziku, simptomima, anamnezi i nalazima. Klamidija, gonoreja i druge infekcije mogu biti bez simptoma, ali mogu utjecati na trudnoću i zahtijevati liječenje.
U slučaju pozitivnog nalaza važno je liječiti infekciju prema preporuci liječnika, a u nekim situacijama potrebno je testiranje i liječenje partnera.
GBS obrisak u trećem tromjesečju
Između 35. i 37. tjedna trudnoće najčešće se preporučuje obrisak rodnice i perineuma na beta-hemolitički streptokok skupine B, poznat kao GBS.
GBS može biti prisutan bez simptoma u trudnice, ali se tijekom poroda može prenijeti na novorođenče. Ako je nalaz pozitivan, tijekom poroda se planira antibiotska profilaksa kako bi se smanjio rizik rane novorođenačke infekcije.
Što znače IgG i IgM protutijela
Kod nekih infekcija nalaz se tumači prema protutijelima. IgG najčešće pokazuje raniji kontakt ili imunitet, dok IgM može upućivati na svježiju infekciju, ali se ne smije tumačiti bez dodatnog konteksta.
U nekim situacijama potrebni su ponovljeni nalazi, aviditet IgG protutijela ili dodatna specijalistička obrada kako bi se procijenilo vrijeme infekcije i njezino značenje za trudnoću.
Zašto se nalazi ne smiju tumačiti samostalno
Infekcijski nalazi u trudnoći često zahtijevaju stručno tumačenje. Pozitivan nalaz ne znači uvijek svježu infekciju, a negativan nalaz ne znači uvijek da nema potrebe za prevencijom.
Važni su simptomi, tjedan trudnoće, raniji nalazi, vrsta testa i mogućnost ponavljanja obrade.
Kada se testiranje ponavlja
Pojedini infekcijski nalazi ponavljaju se ako postoji rizik izloženosti, sumnja na svježu infekciju, nejasan nalaz, simptomi ili posebna medicinska indikacija.
Učestalost testiranja nije ista za svaku trudnicu. Plan određuje liječnik prema nalazima, anamnezi i tijeku trudnoće.
Kako infekcijski nalazi utječu na plan praćenja
Ako se otkrije infekcija ili sumnja na infekciju, plan praćenja može uključivati terapiju, kontrolne nalaze, dodatni ultrazvuk, savjetovanje sa specijalistom ili posebne mjere tijekom poroda.
Cilj je smanjiti rizik za trudnicu i dijete te trudnoću pratiti prema individualnom riziku.
Povezane teme
Kada je testiranje na infekcije sljedeći važan korak
Testiranje na infekcije planira se na početku trudnoće, prema simptomima, rizičnim čimbenicima i gestacijskoj dobi. Pravodobna obrada omogućuje sigurnije praćenje i liječenje kada je potrebno.
Za pregled, laboratorijsku obradu i vođenje trudnoće možete se naručiti u Poliklinici Harni.
Ovaj tekst služi informiranju i ne zamjenjuje liječnički pregled. Testiranje na infekcije u trudnoći određuje se individualno, prema gestacijskoj dobi, simptomima, nalazima i procjeni liječnika.
