Mučnina i povraćanje u trudnoći – od jutarnjih mučnina do hiperemeze
Mučnina i povraćanje u trudnoći vrlo su česti simptomi rane trudnoće. U većine trudnica riječ je o prolaznim i blažim tegobama, ali kod manjeg broja žena simptomi mogu postati izraženi, iscrpljujući i dovesti do stanja poznatog kao hyperemesis gravidarum.
Ova tema pripada cjelini Simptomi i tegobe u trudnoći i povezuje se s temama jutarnjih mučnina, prehrane u trudnoći, dehidracije i alarmnih simptoma u trudnoći.
Koliko su česte mučnina i povraćanje u trudnoći
Mučnina pogađa približno 50 % do 80 % trudnica, a oko polovice trudnica uz mučninu ima i povraćanje. Tegobe su najčešće izražene u prvom tromjesečju i povezane su s hormonalnim i metaboličkim promjenama koje nastaju u trudnoći.
U većine žena riječ je o prolaznom i fiziološkom stanju koje se postupno smanjuje nakon prvog tromjesečja. Kod manjeg broja trudnica simptomi postaju izrazito jaki i prelaze u stanje poznato kao hyperemesis gravidarum.
Vrijeme pojave simptoma je važno
Mučnina i povraćanje povezani s trudnoćom najčešće počinju prije 9. tjedna trudnoće. Ako se simptomi prvi put pojave kasnije, potrebno je razmotriti i druga stanja koja mogu uzrokovati mučninu i povraćanje.
U diferencijalnoj dijagnozi mogu dolaziti u obzir bolesti probavnog sustava, infekcije, kolelitijaza, bolesti jetre, poremećaji štitnjače, migrene, dijabetička gastropareza i druga internistička stanja.
Najvažnije kliničke značajke
Najčešće rano
Tegobe obično počinju između 5. i 8. tjedna trudnoće.
Različit intenzitet
Simptomi mogu varirati od blage mučnine do iscrpljujućeg povraćanja.
Hormonalna podloga
Važnu ulogu imaju beta-hCG, estrogen, progesteron i usporena probava.
Teži oblik
Hyperemesis gravidarum može dovesti do dehidracije, ketoze i gubitka težine.
Što je hyperemesis gravidarum
Hyperemesis gravidarum predstavlja najteži oblik mučnine i povraćanja u trudnoći. To je klinička dijagnoza koja se postavlja kada ne postoji drugo stanje koje bi moglo objasniti simptome.
Najčešće uključuje trajno ili učestalo povraćanje, nemogućnost održavanja normalnog unosa hrane i tekućine, znakove gladovanja, ketonuriju, gubitak tjelesne težine i poremećaje elektrolita.
Kao praktični kriterij često se navodi gubitak najmanje 5 % tjelesne težine prije trudnoće. Mogu biti prisutne i prolazne promjene funkcije jetre i štitnjače.
Zašto je hiperemeza važna
Hyperemesis gravidarum jedan je od najčešćih razloga hospitalizacije u prvom dijelu trudnoće. Dugotrajno povraćanje može dovesti do dehidracije, poremećaja elektrolita, pothranjenosti, iscrpljenosti i ozbiljnog narušavanja kvalitete života trudnice.
U težim slučajevima mogu nastati komplikacije povezane s nedostatkom vitamina, osobito tiamina, zbog čega neliječena hiperemeza može dovesti i do ozbiljnih neuroloških komplikacija poput Wernickeove encefalopatije.
Cilj je liječiti simptome rano
Američko društvo opstetričara i ginekologa preporučuje rano liječenje mučnine i povraćanja kako bi se spriječilo napredovanje prema hiperemezi gravidarum.
Pravodobno ublažavanje simptoma može smanjiti rizik dehidracije, gubitka težine, potrebe za hospitalizacijom i dugotrajnog oporavka.
Kako se liječe blaži oblici mučnine
Liječenje počinje nefarmakološkim mjerama i prilagodbom prehrane. Cilj je smanjiti podražaje koji izazivaju mučninu i održati dovoljan unos tekućine i energije.
- češći i manji obroci
- izbjegavanje dugog gladovanja
- lagana hrana bogata bjelančevinama
- izbjegavanje masne i teško probavljive hrane
- manji gutljaji tekućine tijekom dana
- izbjegavanje mirisa koji izazivaju mučninu
- dovoljan odmor i smanjenje iscrpljenosti
Đumbir može pomoći nekim trudnicama kao nefarmakološka metoda ublažavanja simptoma.
Vitamin B6 i lijekovi protiv mučnine
Smjernice Američkog društva opstetričara i ginekologa preporučuju vitamin B6 (piridoksin), samostalno ili u kombinaciji s doksilaminom, kao terapiju prvog izbora jer se smatra sigurnom i učinkovitom u trudnoći.
Ako simptomi ne prolaze, liječnik može preporučiti i druge antiemetičke lijekove, ovisno o težini simptoma i gestacijskoj dobi.
Kortikosteroidi poput metilprednizolona rezervirani su za teške i refraktorne slučajeve zbog mogućih rizika i koriste se kao posljednja terapijska opcija.
Kada je potrebna infuzija i bolničko liječenje
Intravenska hidratacija potrebna je kada trudnica dulje vrijeme ne može unositi tekućinu oralno ili kada postoje znakovi dehidracije.
- tamna i oskudna mokraća
- izražena slabost
- vrtoglavica ili nesvjestica
- suha usta i žeđ
- ubrzan puls
- nemogućnost zadržavanja tekućine
- gubitak tjelesne težine
- ketonurija
- poremećaji elektrolita
- promjena općeg stanja
U težim slučajevima potrebna je hospitalizacija radi nadoknade tekućine, korekcije elektrolita, vitaminske potpore i prilagodbe antiemetičke terapije.
Prehrambena potpora kod hiperemeze
Kod trudnica koje ne reagiraju na standardnu terapiju i ne mogu održavati tjelesnu težinu može biti potrebna enteralna prehrana putem nazogastrične ili nazoduodenalne sonde.
Centralni venski kateteri koriste se samo kao posljednja mogućnost zbog rizika ozbiljnih komplikacija, uključujući infekcije i trombozu.
Poremećaji štitnjače i hiperemeza
Kod nekih trudnica s hiperemezom mogu se pojaviti prolazne promjene hormona štitnjače povezane s vrlo visokim razinama beta-hCG-a. To stanje naziva se gestacijska prolazna tireotoksikoza.
Smjernice ne preporučuju rutinsko uvođenje antitireoidnih lijekova ako su hormonske promjene povezane isključivo s hiperemezom i prolaznom gestacijskom tireotoksikozom.
Prenatalni vitamini mogu imati preventivni učinak
Smjernice navode da uzimanje prenatalnih vitamina prije trudnoće i u ranom početku trudnoće može smanjiti učestalost i težinu mučnine i povraćanja.
Povezane teme
Kada je pregled sljedeći važan korak
Ako ne možete zadržati tekućinu, povraćate više puta dnevno, gubite na težini, imate znakove dehidracije ili izraženu slabost, potreban je pregled i procjena mogućeg razvoja hiperemeze gravidarum.
Za pregled, savjetovanje i vođenje trudnoće možete se naručiti u Poliklinici Harni.
Ovaj tekst služi informiranju i ne zamjenjuje liječnički pregled. Mučnina i povraćanje u trudnoći trebaju se procjenjivati prema gestacijskoj dobi, intenzitetu simptoma, unosu hrane i tekućine te općem stanju trudnice.
