Spolno prenosive infekcije u trudnoći
Spolno prenosive infekcije u trudnoći mogu utjecati na zdravlje trudnice, tijek trudnoće, porod i zdravlje novorođenčeta. Mnoge infekcije mogu biti bez simptoma, zbog čega su pravodobno testiranje, liječenje i praćenje važan dio prenatalne skrbi.
Ova tema pripada cjelini Infekcije u trudnoći i povezuje se s temama briseva u trudnoći, laboratorijskih pretraga, analize urina i prenatalne skrbi.
Zašto su spolno prenosive infekcije važne u trudnoći
Trudnoća je razdoblje u kojem se mijenjaju imunološki, hormonalni i lokalni uvjeti u genitalnom sustavu. Fetus nosi i majčine i očinske gene, pa se imunološki sustav majke prilagođava trudnoći kako bi omogućio uredan razvoj posteljice i djeteta.
Te imunološke i hormonske promjene ne znače da je trudnica nezaštićena, ali mogu promijeniti način na koji organizam reagira na infekcije. Istodobno se mijenja vaginalna mikrobiota, količina iscjetka i osjetljivost sluznice, što može olakšati nastanak ili pogoršanje pojedinih infekcija.
Zato spolno prenosive infekcije u trudnoći treba prepoznati na vrijeme. Neke mogu povećati rizik pobačaja, prijevremenog poroda, prijevremenog prsnuća vodenjaka, infekcije plodovih ovoja, infekcije novorođenčeta ili komplikacija nakon poroda.
Mnoge infekcije nemaju jasne simptome
Spolno prenosive infekcije mogu biti prisutne i bez pečenja, iscjetka, boli ili krvarenja. Zato se dio infekcija otkriva tek ciljanim testiranjem u sklopu prenatalne skrbi.
Izostanak simptoma ne znači uvijek da infekcije nema. S druge strane, pozitivan nalaz ne znači uvijek hitnu komplikaciju, nego zahtijeva stručno tumačenje, procjenu rizika i odabir sigurnog liječenja u trudnoći.
Najvažnije skupine spolno prenosivih infekcija u trudnoći
Bakterijske infekcije
Klamidija, gonoreja i sifilis mogu utjecati na trudnoću, porod i zdravlje novorođenčeta.
Virusne infekcije
HIV, hepatitis B, hepatitis C, HPV i herpes zahtijevaju procjenu rizika i plan praćenja.
Parazitarne infekcije
Trihomonijaza može uzrokovati simptome i povezuje se s nepovoljnim ishodima trudnoće.
Poremećaji mikrobiote
Bakterijska vaginoza nije klasična spolno prenosiva infekcija, ali je važna u trudnoći.
Kada se preporučuje testiranje
Testiranje se planira prema početnoj prenatalnoj obradi, simptomima, rizičnim čimbenicima, ranijim nalazima i gestacijskoj dobi. Neke pretrage rade se rutinski u ranoj trudnoći, a druge prema indikaciji ili ako postoji povećan rizik.
Razlozi za testiranje mogu biti pojačan ili promijenjen iscjedak, neugodan miris, svrbež, pečenje, bolovi, kontaktno krvarenje, bolni odnosi, nova spolna veza, partner s infekcijom, prethodna spolno prenosiva infekcija ili ranije komplikacije trudnoće.
U nekim situacijama testiranje se ponavlja u trećem tromjesečju, osobito ako postoji trajan rizik izloženosti, prethodno pozitivan nalaz, nova infekcija ili potreba za planiranjem mjera tijekom poroda.
Bakterijska vaginoza i trudnoća
Bakterijska vaginoza nije klasična spolno prenosiva infekcija, ali se često obrađuje zajedno s infekcijama genitalnog sustava jer označava poremećaj vaginalne mikrobiote. U trudnoći može biti povezana s pojačanim iscjetkom, neugodnim mirisom i lokalnom nelagodom.
Simptomatska bakterijska vaginoza u trudnoći zahtijeva liječničku procjenu i liječenje. Povezuje se s povećanim rizikom prijevremenog prsnuća plodovih ovoja, prijevremenih trudova, prijevremenog poroda, infekcije plodovih ovoja i poslijeporođajnih infekcija.
Kod trudnica bez simptoma odluka o testiranju i liječenju nije jednaka za sve. Posebno se razmatra u žena s prethodnim prijevremenim porodom, ponavljanim infekcijama ili drugim čimbenicima rizika.
Klamidijska infekcija u trudnoći
Klamidijska infekcija uzrokovana je bakterijom Chlamydia trachomatis. Može biti bez simptoma, ali se može očitovati pojačanim iscjetkom, pečenjem, bolovima u zdjelici, kontaktnim krvarenjem ili promjenama vrata maternice.
U trudnoći neliječena klamidijska infekcija može povećati rizik infekcije plodovih ovoja, prijevremenog poroda i infekcije novorođenčeta. Kod djeteta se može očitovati konjunktivitisom ili respiratornom infekcijom nakon poroda.
Ako je nalaz pozitivan, liječenje se provodi antibioticima sigurnima za trudnoću, prema preporuci liječnika. Nakon terapije potrebno je kontrolno testiranje, a u mnogim slučajevima i procjena potrebe za testiranjem i liječenjem partnera.
Gonoreja u trudnoći
Gonoreja je bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae. Može zahvatiti vrat maternice, uretru, rektum ili ždrijelo, a u žena često ne uzrokuje jasne simptome.
U trudnoći neliječena gonoreja može biti povezana s pobačajem, prijevremenim porodom, prijevremenim prsnućem vodenjaka, infekcijom plodovih ovoja i infekcijom novorođenčeta. Zbog mogućih komplikacija pozitivan nalaz zahtijeva liječenje i kontrolu.
Liječenje se provodi prema aktualnim smjernicama i uz lijekove koji su sigurni u trudnoći. Ako klamidijska infekcija nije isključena, liječnik procjenjuje treba li istodobno liječiti i moguću klamidijsku koinfekciju.
Sifilis u trudnoći
Sifilis je infekcija koja u trudnoći ima posebno značenje jer se može prenijeti na fetus. Neliječeni sifilis može dovesti do pobačaja, mrtvorođenja, prijevremenog poroda ili kongenitalne infekcije novorođenčeta.
Zbog toga se testiranje na sifilis preporučuje u ranoj trudnoći, a kod trudnica s povećanim rizikom može se ponoviti kasnije u trudnoći. Pozitivan nalaz zahtijeva dodatnu obradu, potvrdu stadija bolesti i liječenje prema preporuci liječnika.
Važno je da se sifilis ne tumači samo prema jednom nalazu. Potrebno je procijeniti vrstu testa, ranije liječenje, titar protutijela, simptome i rizik ponovne izloženosti.
HIV u trudnoći
Testiranje na HIV u trudnoći važno je jer pravodobno otkrivanje infekcije omogućuje liječenje trudnice i značajno smanjenje rizika prijenosa virusa na dijete. Testiranje se obično preporučuje rano u trudnoći, a kod povećanog rizika može se ponoviti kasnije.
Ako je nalaz pozitivan, trudnoća se vodi uz suradnju ginekologa, infektologa i drugih specijalista. Plan uključuje antiretrovirusnu terapiju, praćenje virusnog opterećenja, procjenu načina poroda i preporuke za novorođenče.
Važno je naglasiti da pozitivan HIV status danas, uz pravodobno liječenje i dobro vođenje trudnoće, ne znači automatski prijenos infekcije na dijete.
Hepatitis B u trudnoći
Testiranje na hepatitis B dio je važne prenatalne obrade jer se virus može prenijeti s majke na dijete, osobito tijekom poroda. Nalaz HBsAg pokazuje postoji li aktivna infekcija ili nositeljstvo virusa hepatitisa B.
Ako je trudnica HBsAg pozitivna, potrebno je dodatno praćenje i planiranje zaštite novorođenčeta nakon poroda. Novorođenče tada prima odgovarajuću imunoprofilaksu prema preporukama neonatologa i infektologa.
Trudnice koje nisu zaražene, ali imaju povećan rizik za hepatitis B, mogu trebati savjetovanje o prevenciji i cijepljenju prema procjeni liječnika.
Hepatitis C u trudnoći
Hepatitis C može biti dugotrajna infekcija jetre koja često ne uzrokuje simptome. Testiranje se preporučuje prema riziku, prethodnim nalazima, anamnezi i aktualnim preporukama prenatalne skrbi.
Ako je nalaz pozitivan, važno je procijeniti aktivnost infekcije, funkciju jetre i mogući rizik prijenosa na dijete. Trudnoća se tada prati individualno, često u suradnji s infektologom ili hepatologom.
Liječenje hepatitisa C najčešće se ne započinje rutinski tijekom trudnoće, nego se planira individualno, često nakon poroda, ovisno o nalazima i preporukama specijalista.
Trihomonijaza u trudnoći
Trihomonijaza je infekcija uzrokovana parazitom Trichomonas vaginalis. Može uzrokovati pojačan, pjenušav ili neugodan iscjedak, svrbež, pečenje, nelagodu pri mokrenju ili bol tijekom odnosa, ali može biti i bez simptoma.
U trudnoći se trihomonijaza povezuje s povećanim rizikom prijevremenog prsnuća vodenjaka, prijevremenog poroda i niže porođajne težine. Liječenje se preporučuje kod simptomatskih trudnica i prema procjeni liječnika.
Kada se trihomonijaza potvrdi, važno je razmotriti i testiranje na druge spolno prenosive infekcije te liječenje partnera kako bi se smanjio rizik ponovne infekcije.
Genitalni herpes u trudnoći
Genitalni herpes uzrokuje herpes simplex virus, najčešće HSV-2, ali i HSV-1 može izazvati genitalnu infekciju. Infekcija se može očitovati mjehurićima, ranicama, pečenjem, bolovima ili ponavljanim epizodama lokalnih promjena.
Najveći rizik za novorođenče postoji kada se primarna infekcija pojavi blizu termina poroda. Kod žena s poznatim ponavljajućim herpesom plan praćenja i eventualne profilakse u završnim tjednima trudnoće određuje liječnik.
Ako su u vrijeme poroda prisutne aktivne herpetične promjene ili simptomi koji upućuju na izbijanje infekcije, način poroda planira se individualno kako bi se smanjio rizik prijenosa na dijete.
HPV i genitalne bradavice u trudnoći
HPV infekcija vrlo je česta i najčešće ne utječe izravno na tijek trudnoće. Genitalne bradavice mogu se u trudnoći povećati zbog hormonskih promjena, bolje prokrvljenosti tkiva i promjene lokalnog imuniteta.
Postojanje genitalnih bradavica samo po sebi najčešće nije indikacija za carski rez. Način poroda procjenjuje se individualno, osobito ako su promjene opsežne, krvare, ometaju porođajni kanal ili stvaraju dodatne komplikacije.
PAPA test i obrada promjena vrata maternice u trudnoći provode se prema nalazu, dobi, ranijoj anamnezi i procjeni liječnika. Većina dijagnostičkih odluka prilagođava se trudnoći i sigurnosti trudnice i djeteta.
Treba li liječiti partnera
Kod nekih spolno prenosivih infekcija liječenje partnera važan je dio terapije, jer se bez toga infekcija može ponoviti nakon završetka liječenja trudnice.
Liječnik će prema vrsti infekcije, nalazu i simptomima procijeniti treba li partner testiranje, liječenje ili privremeno izbjegavanje spolnih odnosa do završetka terapije.
Kako se infekcije testiraju
Testiranje može uključivati krvne pretrage, cervikalne i vaginalne briseve, urin, NAAT testove za određene uzročnike, serološke nalaze ili ciljane mikrobiološke pretrage. Izbor testa ovisi o infekciji na koju se sumnja.
Krvni testovi važni su za HIV, sifilis, hepatitis B, hepatitis C i serološku procjenu ranijih infekcija. Brisevi i molekularni testovi češće se koriste za klamidiju, gonoreju, trihomonas i druge uzročnike genitalnog sustava.
Nalaze ne treba tumačiti samostalno. Pozitivan nalaz može značiti aktivnu infekciju, raniji kontakt, kolonizaciju ili potrebu za dodatnom potvrdom, ovisno o vrsti testa.
Liječenje spolno prenosivih infekcija u trudnoći
Liječenje se u trudnoći uvijek bira pažljivo, prema dokazanom uzročniku, gestacijskoj dobi, simptomima, sigurnosti lijeka i mogućem utjecaju infekcije na trudnoću. Nije preporučljivo uzimati antibiotike ili lokalnu terapiju samoinicijativno.
Neke infekcije liječe se odmah nakon potvrde, dok se kod drugih nalaz prvo dodatno provjerava. Kod spolno prenosivih infekcija često je važno uključiti i partnera kako bi se spriječila ponovna infekcija.
Nakon liječenja liječnik može preporučiti kontrolni test, osobito kod klamidije, gonoreje, trihomonijaze, ponavljanih infekcija ili ako simptomi ne prolaze.
Kako smanjiti rizik infekcije u trudnoći
Rizik spolno prenosivih infekcija smanjuje se sigurnijim spolnim ponašanjem, korištenjem kondoma kada postoji rizik, testiranjem kod nove ili rizične spolne veze i izbjegavanjem odnosa tijekom aktivnih simptoma infekcije.
Važno je javiti se liječniku kod promijenjenog iscjetka, pečenja, svrbeža, ranica, bradavica, krvarenja nakon odnosa, bolova u zdjelici ili ako je partneru dijagnosticirana spolno prenosiva infekcija.
Prevencija ne znači samo izbjegavanje infekcije, nego i pravodobno prepoznavanje, liječenje i sprečavanje prijenosa na dijete.
Povezane teme
Kada je testiranje sljedeći važan korak
Ako imate promijenjen iscjedak, pečenje, svrbež, ranice, genitalne bradavice, bolove, krvarenje nakon odnosa, novu spolnu vezu, partnera s infekcijom ili raniju spolno prenosivu infekciju, testiranje može biti važan dio sigurne trudnoće.
Za pregled, briseve, laboratorijsku obradu i vođenje trudnoće možete se naručiti u Poliklinici Harni.
Ovaj tekst služi informiranju i ne zamjenjuje liječnički pregled. Testiranje i liječenje spolno prenosivih infekcija u trudnoći određuje se individualno, prema simptomima, nalazima, gestacijskoj dobi, riziku i procjeni liječnika.
